Designed in Croatia – didaktička izložba

07svi.09

Jedan od najistaknutijih predstavnika nove umjetničke prakse kod nas, Goran Trbuljak je za potrebe izložbe u Galeriji suvremene umjetnosti 1973. godine napravio rad, plakat s tekstom “Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti prikazano”.

Kad me je predsjednica Društva Ira Payer obavijestila o tome da kao jedan od dobitnika nagrade izložbe 0708 trebam napraviti izložbu u novom prostoru HDD-a, pomislio sam na te riječi – jer pružena nam mogućnost da postavimo izložbu važna je ne samo kao svojevrsno poslovično “priznanje ali i obaveza”, nego i zbog mogućnosti definiranja određenih putova, mogućnosti, što dizajnerske izložbe danas i ovdje jesu, što mogu biti, što je sve što taj pojam pokriva.
Jedna, uobičajena, predvidljiva, ali time ne manje važna i relevantna mogućnost jest izlaganje vlastitih dizajnerskih radova, dijela opusa, neke važnije serije i slično. U takvom pristupu ovoga puta nisam vidio neki naročit smisao. Onim što se naziva grafičkim dizajnom bavim se na ovaj ili onaj način već 25 godina. To djelovanje često se odvijalo u različitim oblicima kolaborativnog i kolektivnog rada, inzistiralo se na “diktatu motiva” – pristupu u kojem sadržaj rada [tekst, tema, povod…] određuje formalno-oblikovne karakteristike. Velik dio ranih radova pati i od ambicija koje tehničko-tehnološki uvjeti pa i znanje dizajnera autodidakta nisu bili u stanju pratiti itd. Sve to bi se s malo navlačenja koncepcije, slobodnog tumačenja istine i prevladavanja vlastite neugode možda i moglo savladati, ali pitanje je da li u ovom trenutku ima smisla.
S druge strane, povod zbog kojeg mi je pružena ova prilika da organiziram izložbu jest nagrada za monografiju Mirka Ilića. Nadam se da žiri tu nije prepoznao i nagradio tek vrsno oblikovanje veoma disparatnoga vizualnog materijala i efektno komponiranje više razina teksta, nego i sam angažman na koncipiranju, uređivanju i pisanju knjige. Jedan oblik angažmana dizajnera koji izlazi izvan okvira rješavanja problema vizualne komunikacije za komercijalnog naručitelja. Upravo u tome vidim važno područje kojim bi se i HDD u novom prostoru – koji ima izlagačku funkciju, ali i mogućnost organizacije diskusija, okruglih stolova i seminara – mogao i trebao baviti.
Stoga je moja ideja, koncepcija izložbe, koju – referirajući se na dvije izložbe iz prošlosti: putujuću izložbu apstraktne umjetnosti iz 1957. i Izložbu žena i muškaraca održanu u Galeriji SC u večernjim satima 26. lipnja 1969. – u podnaslovu nazivam i “didaktičkom izložbom”, da ukažem na tu mogućnost, na potrebu da se bavimo konceptualiziranjem dizajna izvan područja konkretnih narudžbi i ostvarenih radova. Da se upitamo što dizajn danas za nas jest? Što bi mogao biti? Koja su sve to kod nas područja, teme, potrebe, u kojima bi dizajn, dizajnerice i dizajneri imali što reći, dodati, učiniti naš život boljim, komunikaciju boljom, efikasnijom, ekonomski isplativijom itd.
Dodatan razlog za takav pristup i interes predstavlja aktualni trenutak, ne samo globalne ekonomske krize već i svojevrsne domaće krize politike, političkog sustava, prakse stranačke parlamentarne demokracije koja ni kod nas očito dobro ne funkcionira. Niti jedna stranka, ni iz vladajuće koalicije ni iz opozicije, nemaju jasne vizije, strategije, programe. Aktualni protesti studenata to nam jasno pokazuju i nedvosmisleno potvrđuju.
Prije godinu-dvije dana sudjelovali smo u nizu sastanaka radne skupine za izradu Nacionalne strategije dizajna. Uz dosta nesuglasica, radne skupine su ipak ispunile svoj zadatak i sastavile prijedlog koji je trebao biti predstavljen Saboru i Vladi, i u konačnici od njih usvojen. Međutim, nikad više za njega nismo čuli. Danas se gotovo panično govori o antirecesijskim mjerama, planovima za izlazak iz krize, akcijskim planovima za jačanje potpore turizmu… i opet se tu nigdje ne spominje dizajn, ne samo kao onaj “alat za podizanje konkurentnosti”, “stvaranje dodatne vrijednosti proizvoda”, već i kao važan dio tog “društva znanja” o kojem se deklarativno tako često govori, a niz mjera ne samo što ne doprinosi njegovom ostvarenju, nego često ima i sasvim suprotne efekte.
Dizajn je danas važan dio tzv. “kreativnih industrija” ili “kulturnih industrija”. Niz zemalja, od Velike Britanije do Kine, danas [još uvijek] upravo u tom području vidi svoje prilike za budući ekonomski i privredni razvoj. Mada sam koncept “kreativnih/kulturnih industrija” ne valja bezrezervno i nekritički prihvatiti, pokušavati preslikati na domaću situaciju prema njegovom ishodišnom britanskom modelu, koji je uz nesumnjive kratkoročne ekonomske koristi pokazao i niz problematičnih socijalnih rezultata/posljedica, ipak je to dominantan globalni kontekst i model u kojem djelujemo, pa će i lokalni odgovori biti najvjerojatnije tek varijacije i hibridi takvog pristupa.

O današnjici i budućnosti dizajna kako se prakticira u Hrvatskoj ne možemo govoriti bez poznavanja prošlosti. Međutim, proteklih desetljeća, u ubrzanom hodu u novu budućnost izgubili smo temelje u prošlom, arhive su uništene, dokumentacije otišle u recikliranje. U ovom geografskom i kulturnom prostoru postoji određeni kontinuitet djelovanja na području koje danas obuhvaća pojam dizajna, postoji povijest bavljenja tom strukom, ali ne postoji pri-povijest [historija], ne postoji narativ koji bi nam pojedine događaje, autore i njihova ostvarenja prikazao u određenom kontekstu i lancu zbivanja.
Zato i niz radova iz te prošlosti zapravo ne možemo vrednovati, jer ih ne poznajemo – čak i kad znamo da postoje i kako izgledaju, zapravo ne znamo dovoljno o uvjetima njihovog nastanka, odnosima autora i naručitelja, tehnološkim mogućnostima, ekonomskim, društveno-političkim okolnostima koje su ih uvjetovale. Kako su to definirali pripadnici skupine IRWIN u projektu East Art Map: Povijest nam nije dana, uvijek je treba re-konstruirati.

Više nego pokušaj nekog definitivnog odgovora, ova izložba predstavlja poticaj za razmišljanje o društvenom položaju i ulozi dizajna, ali i privremeni “izvještaj o stanju” projekta, čiji su planirani rezultati knjiga Grafički dizajn u Hrvatskoj od 1955. do danas te internetska baza podataka s mogućnošću vizualizacije rezultata prema izabranim parametrima [u suradnji s Marcellom Marsom i Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija, UMAS]. Osim informiranja i poticanja diskusije, ona ima za cilj i prikupljanje novih podataka i suradnika, a u idealnom svijetu i dijela financijskih sredstava potrebnih za njegovu punu realizaciju.

Dejan Kršić

Oglasi


%d bloggers like this: