The Balanescu Quartet

08svi.98

The Balanescu Quartet u postavi Alexander Balanescu – violina, Clare Connors – violina, Bill Hawkes – viola i Nick Cooper – violončelo, u Zagrebu je nastupio 7.5. u Dvorani Istra ZKM-a u organizaciji Radija 101. Ploče Possessed i Luminitza objavila je kompanija Mute.

 

Za Slavoja Žižeka najsublimnija slika koja je izronila u političkim prevratima Istočne Evrope je slika iz vremena rumunjske televizijski prenošene “revolucije” – demonstranti sa zastavama s izrezanim grbom Ceausescuove države. Umjesto simbola koji predstavlja organizacioni princip nacionalnog života nalazi se praznina, rupa. Ono što kroz rupu u zastavi vidimo je prazno, čisto nebo!

Teško je zamisliti bolji simbol “otvorenog” karaktera historijske situacije “u nastajanju” – prelazne faze u kojoj, mada je već izgubio moć, stari Označitelj-Gospodar još nije zamijenjen novim! Entuzijazam izražen u toj slici ne umanjuje činjenica da nam je sad jasno kako je bila riječ o “namještaljci”, državnom udaru. Prevratu dijela Securitate, tajne političke policije, protiv same sebe, protiv svog vlastitog označitelja, tj. akcija starog aparata koji pokušava preživjeti odbacujući svoju simboličku odjeću.  Za nas, kao i za same sudionike, na ulicama Bukurešta, važno je da su oni “stvarno” doživjeli situaciju kao “otvorenu” – sve su mogućnosti bile otvorene!

Rupa na zastavi označavala je otvoreno polje, niz mogućnosti kojima se moglo krenuti u novo društvo! Danas se čini da je entuzijazam bio pretjeran. Nade nisu ostvarene. No usprkos tome  mogućnosti promjene nisu potpuno zatvorene, što sugerira i činjenica da je Balanescu Quartet rumunjskog emigranta Alexandera Balanescua prije dvije godine gostovao u Bukureštu. Utisci te posjete inspirirali su njihov drugi album. “Luninitza”  sadrži devet njihovih kompozicija i konceptualno je baziran na slomu Ceausescuovog režima, rumunjskoj revoluciji i njenim posljedicama.

“Luminitza” na rumunjskom znači “malo svjetlo”, “Malo svjetlo” je svjetlo svijeće u mraku, svjetlo udaljenih prozora u noći, za Balanescua je i svjetlo uspomena na Rumunjsku, mističnog osvjetljenja grada u redukcijama struje ali i “svjetlo nade” otvoreno onom rupom na zastavi u vrijeme pada Ceausescuova režima.

Kritika je album proglasila “malim remek djelom” koje spaja klasičnu muziku, rumunjske narodne pjesme i eksperimentalnu elektroniku. Ovoga puta uz gudače i već utemeljeni stil kraftwertkovskih Balanescuovih vokala koriste i samplere te programirane perkusije.

»ovjek koji njeguje beuysovski image čovjeka u građanskom odijelu i šeširu, look tipičnog istočnoevropskog aparatčika, Alexander Balanescu, rođen je u Rumunjskoj prije 40 godina. Njegova je obitelj 1969.  godine emigrirala u Izrael a dvije godine kasnije otišao je u London. Za vrijeme studija na Julliardu inspirira ga njujorška alternativna art scena npr. još jedna neobična “violinistica” – Laurie Anderson.

Po povratku u London postaje član Arditti Kvarteta, poznatog po suradnji sa suvremenim kompozitorima poput Michaela Nymana i Gavina Bryarsa kao i ekstremnoj radinosti – ponekad bi izvodili i više od 100 različitih kompozicija godišnje! Balanescu 1987. osniva svoj kvartet. Njegovu violinu mogli ste čuti u Nymanovim soundtracima za filmove Petera Greenawaya, radio je nekoliko aranžmana za Pet Shop Boys na čijem su Wembleyskom koncertu gostovali. Svjetsku slavu i pažnju medija stekli su pločiom “Possesed” u izdanju kompanije Mute – za koju objavljuju i Depeche Mode, Laibach, Nick Cave… Pločom na kojoj su osim već legendarnih izvedbi klasičnih techno-pop pjesama  Krafterka u gudačim aranžmanima  i tri kompozicije samog Balanescua te obrada pjesme Hanging Upside Down Davida Byrnea.

Na području klasične glazbe kvartet je najbliži “klasičnoj” rockerskoj postavi četveročlane grupe (čak su i Kraftwerk zadržali taj format). Suvremenu popularnost i otvorenost tog formata bez dirigenta pokazuju i primjeri Kronos kvarteta i Balanescuove grupe.

Svi znaju da su Kraftwerk klasični electro band, očevi suvremene elektronske glazbe – od britanskog techno popa do hip-hopa i technoa. No Balanescu kvartet je svojim obradama njihovih kompozicija The Robots, The Model, Autobahn, Computer Love i Pocket Calculator (na kojoj se čuje i glas vođe ansambla  Alexandera Balanescua) u potpuno akustičnom formatu pokazao dvije naizgled kontradiktorne stvari – da usprkos, ili baš zbog svog minimalizma i stroge upotrebe elektronskih instrumenata pjesme Kraftwerka imaju i jednu “klasičnu notu”, ali i da izvođene “klasičnim instrumentima” zadržavaju eksperimentalni duh! Slušanje njihovih obrada – ili je bolje reći prepjeva? – jasno pokazuje da minimalizam nije jednostavna stvar! U suvremenoj muzici je način obrade, tretiranja zvuka često važniji od melodije ili harmonije, i članovi Balanescu kvarteta su se naradili da gudačim instrumentima pronađu zuke paralelne specifičnoj elektronskoj zvučnoj paleti Kraftwerka. To je ono što je u dominantnom načinu izvođenje klasične glazbe danas gotovo zaboravljeno – istraživanje instrumenta, novih načina za proizvođenje novih zvukova – dok je u jednom dijelu suvremene avangarde otišlo do potpunog ukidanja melodičnosti, uživanja u lijepim zvucima i melodijama. Opet su Kraftwerk poslužili kao idealan model, podloga za sintezu, zvučno istraživanje koje ne negira erotičnost zvuka.

Prema izjavi Balanescua i violinistice Claire Connors cilj je dozvoliti sadašnjosti da osvijetli prošlost a ne zatvoriti sadašnjost u prošlost. Tako su na jednom koncertu prikazivali razvoj njemačko-austrijske muzike kontrapostirajući kompozicije Mozarta i Beethovena s onima Kurta Weila i Kraftwerka.

Za Balanescua se suvremenost ne sastoji u odbacivanju prošlosti već u njenom ispitivanju.

“Kada sviramo djela klasične glazbe pristupamo im s iskustvom sviranja suvremene glazbe. Počinjemo od čiste partiture više nego od zvučne tradicije, onoga kako smo naučili da pojedina djela zvuče. Ubrzo shvatite koliko svirači ne poštuju partituru, koliko je toga u smislu dinamike, tempa, upotrebe vibrata itd. ovisno o tradicijom uvriježenoj interpretaciji!”

Entuzijazam koji se izražava prelaznoj fazi od jednog diskursa prema drugome kad, za trenutak, rupa u simboličkom poretku postaje vidljiva, entuzijazam je nad “prazninom” još ne-ispunjenom nekim jasnim, pozitivnim ideološkim projektom. U takvom trenutku se entuzijazam masa i stav kritičkog intelektualca za trenutak preklapaju! Dužnost kritičkog intelektualca je da stalno zauzima to mjesto “procjepa”, da zadržava distancu prema svakom označitelju-Gospodaru.

Ono što Balanescu kvartet radi – prelazeći između dva diskursa – onog klasične i popularne glazbe – baš je takvo razotkrivanje procjepa. Otvaranje mogućnosti na polju slobode.

Objavljeno u Arkzinu, br.

Oglasi


%d bloggers like this: