Fan, fun, funk, fuck… & punk!

25svi.89

01.    Pisati u fragmentima. Tako je lakše. I primjereno temi. A riječ je o fanzinima. A fanzini su o kulturi. I o politici. O kulturnoj politici. I o političkoj kulturi.

02.    Svatko već zna da je riječ “fanzin” kovanica od riječi “fan” tj. ljubitelj, sljedbenik, obožavalac, i “magazin” – dakle riječ je o magazinu za sljedbenike i obožavaoce nekoga ili nečega; štoviše, o magazinu, dakle, fanzinu, koji sami fanovi prave o onima koji ih zanimaju i o onome što smatraju važnim. U početku je, naravno, bila riječ uglavnom o pop zvijezdama (Bowie itd.) no kasnije se naziv fanzin proširio na sve alternativne, nezavisne, marginalne časopise što ih financiraju i producirju pojedinci ili male grupe istomišljenika, a namijenjeni su ostalim istomišljenicima, onima koje povezuje ista kultura.

03.    Historija rocka (tj. Popa) je zapamtila neke od pionirskih primjeraka iz sedamdesetih godina, iz herojskog razdoblja proto i post punka, sa onim trenutkom između: Ripped and Thorn, Zig Zag, Hot Wacks, Liquorice… a počasno mjesto svakako zauzima Sniffin Glue Marka Perrya. Neka izdanja koja su počela na način fanzina s vremenom su postala “pravi” magazini, poput i.D-a (koji ipak zadržava fleksibilnu strukturu i “prljavu” grafiku karakterističnu za…). Pojavljuju se i fanzini na audio i video kazetama (Touch bi mogli nazvati i kazetzinom).

04.    Hardcore scena je, svojim romantičnim stavljanjem naglaska na romantične, u visokotehnologiziranoj sredini zapostavljene i gotovo prevaziđene oblike komuniciranja (svaka stara tehnologija postaje nova umjetnička forma!), izuzetno pogodna sredina za pojavu i razvoj fanzina. Neki od njih, Maximum Rock‘n‘Roll, Flipside… štampani su u ofset tehnici i već povelikim tiražima počinju nalikovati pravim časopisima tj. flpostaju rock magazini alternativnog tj. nezavisnog karaktera« ali zadržavaju svoj duh ne samo “crnom” grafikom već i činjenicom da objavljuju priloge koje im pošalju zainteresirani sa raznih strana globusa.

05.    Fanzini su, dakle, decentralizirani i dehijerarhizirani – nema stroge podjele na urednike, novinare i čitaoce. Ideal hardcore scene – od svakog člana napraviti učesnika. Svaki čitalac može sudjelovati upravljenju fanzina. Ili može napraviti vlastiti. Sve što je potrebno jeste pisaći stroj, gomila starih ilustriranih časopisa i novina, ljepilo škare, fotokopirni stroj… širenjem personalnih kompjutera, laserskih printera i scannera, stvar postaje još fleksibilnija. Ono najvažnije je nešto što morate oprenijeti drugima.

06.    Fanzini su đubrište civilizacije – sakupljalište različitih otpadaka, komadića, fragmenata… ali i životodajni postupak – recikliranje, pretvaranje nečega što bi inače bilo otpadak u novi proizvod, u korisnu i hranjivu s-tvar. Montažno-kolažni postupak kao jedan od osnovnih u proizvodnji fanzina još jednom potvrđuje da je “kompilacija ravna autorskom činu”.

07.    Na fanzin se vrlo često ne može pretplatiti (mada to često pomaže njegovim tvorcima, financijski škripac je konstantan) jer nikad ne možete biti sigurni, kao ni njegovi tvorci, uostalom, da će slijedeći broj uopće izaći. Fanzin izlazi kad postoji nešto da se po-kaže. Fanzin je izraz potrebe za komunikacijom – ma koliko ona bila hermetična ili tautološka.

08.    Fanzini uvijek nastaju na “opsjednutom”, “okupiranom” prostoru. Obično se štampaju, ili što je češći slučaj, fotokopiraju “partizanski”, gotovo ilegalno, ali se distribuiraju javno. Poštom. Na koncertima. U klubovima. Galerijama. Na ulici. Od ruke do ruke.

09.    Svojom uronjenošću u vrijeme i prostor – ono što se događa oko nas i u našim glavama, tu u našoj ulici, našem gradu, našem globalnom selu, danas, sada – fanzini gotovo paradoksalno postaju bezvremeni. Svaki fanzin, bez obzira na vrijeme i mjesto objavljivanja postaje vrlo informativan. čak i onda, ili pogotovo onda, kad vam imena ljui i grupa o kojima govori ništa ne znače.

10.    Stvaranje fanzina je kritička reakcija na kulturnu ideologiju Industrije Zabave ali i usvajanje i stvaranje određene kulture za ostvarenje vlastitih ciljeva. A tu nije riječ o nekoj statičnoj utopiji, nekom stanju koje treba da bude uspostavljeno da bi se “idealno živjelo”, već o “stvarnom pokretu koji prevazilazi postojeće stanje”. Oslobođenje, emancipacija, nije smještena u neku daleku budućnost, bilo duhovnu ili tjelesnu, već u sadašnjost i stvranje sopstvenog zadovoljstva.

11.    Svojim globalnim, planetarnim pristupom, koji spaja suprotnosti “privatnog” i “općeg” i poništava razlike “masovnog” i “elitnog” (jer, što je masa a što elita u uvjetima globalnog sela?) fanzini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . fanzini što?

Pet O’Pet, Pula, maj ’89.

Oglasi


%d bloggers like this: